Dragana Šćepanović
Mnogo je razloga za nezadovoljstvo načinom na koji JP Nacionalni parkovi Crne Gore upravljaju “neprocjenjivom oazom prirodne raznovrsnosti”, opravdan je strah da će vrijedna zaostavština biti devastirana, upozorava Zora Marjanović Vincek. Iz JP NPCG tvrde da su posvećeni brizi o spomeniku prirode, iako je Botanička bašta bez botaničara…
Kajanje, razočarenje i zabrinutost, to je, tvrdi Zora Marjanović Vincek, jedino što osjeća pet godina nakon što su njen pokojni suprug Danijel Vincek i ona poklonili državi Botaničku baštu planinske flore u Dulovinama.
Razloga za nezadovoljstvo načinom na koji JP Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG) upravljaju tom “neprocjenjivom oazom prirodne raznovrsnosti”, objašnjava ona, mnogo je, a strah da će vrijedna zaostavština biti devastirana – opravdan.
Botanička bašta planinske flore nastala je 1981. godine kao plod znanja, truda i rada Vinceka, njegove prve supruge Vjere, a uz pomoć profesora Vukića Pulevića. Zacrtali su i dostigli cilj da se na površini od 646 metara kvadratnih, na 1.018 metara nadmorske visine, sakupe, prikažu i promovišu najvažniji autohtoni predstavnici flore crnogorskih planina. Kategorisana je kao zaštićeno prirodno dobro – spomenik prirode, i zakonom zaštićena već skoro tri decenije.
Brigu i predanost Bašti, zajedno sa Vincekom, nastavila je njegova druga supruga Zora. Tako je bilo sve do 2018. godine, kada su, tri godine prije Danijelove smrti, odlučili da je poklone državi.
Između ostalog, upravljač JP NPCG, ugovorom o poklonu, obavezao se da će snositi troškove redovnog godišnjeg održavanja Bašte, kao i troškove održavanja Vincekove kuće, a da će njegova supruga, radno angažovana, da vodi računa o biljkama. Troškovi redovnog godišnjeg održavanja zaštićenog prirodnog dobra, prema procjeni koju je dostavilo JP NPCG, za prvu godinu iznosili su 69.580, a za svaku sljedeću 47.880 eura.
Supruga pokojnog Vinceka objašnjava da je jedinu adekvatnu brugu o Bašti upravljač pokazao dok je na čelu tog preduzeća bio Elvir Klica. Vincek tvrdi da nakon toga, JP NPCG spomenik prirode u Dulovinama nije zanimao.
“Nemam od koga da tražim stručni savjet, nemam s kim da idem na teren. Sada treba ići na teren i donijeti nove biljke. Oko 28 biljnih vrsta se osušilo, to je uobičajeno, ali smo redovno i obnavljali. Od svog novca sam kupovala treset, i svojim novcem sam oplemenila ulaz u Baštu i mjesto gdje se može sjesti sa gostima. Ranije smo imali prevodioca, a tu je bio i Danijel koji je govorio nekoliko jezika. Sada nema prevodioca, a ja mogu da komunicram samo na francuskom. JPNP CG kad govori o svojoj turističkoj ponudi, ne pominje Baštu, kao da ne postoji….”, kaže ona.
Zbog svega toga, objašnjava, razmišljala je i o raskidu ugovora sa državom.
Marjanović Vincek upozorava i na novogradnju na placevima oko tog zaštićenog područja, zbog čega joj je, kaže, onemogućen prilaz s jedne strane i Bašta se vizuelno “zatvara”.
Dr Vuksanović: Upravljač otaljava posao
Prema sadašnjem stanju u Botaničkoj bašti, jasno je, tvrdi botaničarka dr Snežana Vuksanović iz Prirodnjačkog muzeja, da “društvo nije ispoštovalo Vinceka i njegovu zaostavštinu Crnoj Gori”. Ona kaže da, između ostalih propusta, u Dulovinama danas nema stručnog lica – botaničara, neophodnog za prepoznavanje i nabavku biljnog materijala iz prirode.
“Nije dovoljno zaposliti ljude koji će da plijeve Baštu, pri čemu isti ne razlikuju korov od visokoplaninske biljke. To i nije njihov posao, tako da ova kritika nikako nije usmjerena prema tim ljudima. Osim toga, da bi se nabavljao novi biljni materijal za Baštu i/ili obnavljao stari potrebno je terensko vozilo i vozač. Najgore što je moglo da zadesi Baštu je otaljavanje posla. Briga o tom prostoru zahtijeva veliki rad i posvećenost, stručnost i odgovornost. Toga danas tamo nema”, tvrdi botaničarka.
Značaj Botaničke bašte u Dulovinama, ističe dr Vuksanović, je nemjerljiv. To je, kaže, turistička i kulturna atrakcija Kolašina, “pa nije bilo stranca koji je došao u Kolašin, a da nije posjetio Baštu”.
Obilazili su je brojni naučnici iz gotovo cijelog svijeta koji su željeli dodatna znanja o crnogorskoj planinskoj flori. Dr Vuksanović podsjeća na nekadašnju ideju da Danijelova zaostavština pripadne Prirodnjačkom muzeju.
“Posljednje godine svoga života Daniel je proveo tražeći nasljednika, koji bi se brinuo o Bašti. Zapravo, njegova želja je bila da Baštu pokloni državi koja će obezbijediti upravljača. Dugo smo se zanosili idejom da Bašta pripadne Prirodnjačkom muzeju. Nažalost, Muzej nije dobio finansijsku podršku države. Napokon je odlučeno da pripadne JP NPCG, zapravo NP ‘Biogradska gora’. Danijel je odahnuo, bio je srećan i zadovoljan što će njegova Bašta nastaviti da ‘živi’ i poslije njegovog odlaska”, kaže dr Vuksanović.
Botaničarka objašnjava da je značaj tog spomenika prirode višestruk i izuzetno značajan. Između ostalog, “i zbog realizacije taksonomskih ili vegetacijskih projekata”. U toj kolekciji živih biljnih taksona, tvrdi dr Vuksanović, profesori biologije iz srednjih škola i sa Univerziteta držali su predavanja učenicima i studentima, a oni se praktično i neposredno upoznavali sa biljkama koje su mogli dotaći, pomirisati, vidjeti boju cvjetova i oblik plodova…. Takođe i steći znanja o endemičnim, rijetkim i zaštićenim predstavnicima naše flore.
U državnoj Botoničkoj bašti, jedinoj te vrste u Crnoj Gori, sada je oko 400 različitih biljnih vrsta. Među kojima veliki broj endemičnih. Osim toga, više od 80 odsto biljnih vrsta na tom prostoru su ljekovite biljke.
JP NPCG: Uprkos izazovima, ispunjavamo obaveze iz ugovora
Iz JP NPCG tvrde da su posvećeni brizi o Vincekovoj zaostavštini. Kažu da poštuju sve obaveze i odredbe ugovora o poklonu. To, objašnjavaju, “uključuje redovno održavanje i unapređenje Botaničke bašte, kao i sprovođenje svih mjera potrebnih za njeno očuvanje i zaštitu”. Takođe, tvrde, da osiguraju da taj prostor “ostane dragocjeno prirodno dobro koje će služiti zajednici i budućim generacijama”.
No, iz odgovora tog preduzeća jasno je da u Dulovinama nema angažovanog botaničara.
“Botanička bašta Dulovine ima ukupno tri zaposlena i gospođu Vincek, koja je angažovana po osnovu ugovora o djelu. Pored nje, radno je angažovan stručni saradnik za održivi razvoj i dva zaposlena koja se brinu o održavanju samog objekta i zelenih površina unutar Botaničke bašte”, objašnjavaju iz JP NPCG.
Kažu i da nabavljaju potrebna sredstava i uredno plaćaju račune koji se odnose na električnu energiju, komunalije… i na taj način je “omogućeno kontinuirano funkcionisanje i očuvanje ovog važnog prirodnog resursa”.
“JPNPCG, u skladu sa raspoloživim stručnim kapacitetima i materijalnim sredstvima, na najodgovorniji način sprovodi aktivnosti u Botaničkoj bašti. Da bismo se suočili s izazovima, trudimo se istražiti dodatne izvore finansiranja, kao što su grantovi i donacije. Uprkos tim izazovima, predanost očuvanju ovog jedinstvenog prirodnog resursa ostaje ključna, a zajednički napor i podrška zajednice mogu igrati ključnu ulogu u prevazilaženju ovih prepreka”, kažu u JP NPCG.
Ove godine Baštu je posjetilo nešto manje od 600 turista. Supruga pokojnog Vinceka kaže da je tokom nekih godina više hiljada ljudi dolazilo u Dulovine.
No, i brojem onih koji su stigli do Bašte minulih mjeseci, u JPCG su zadovoljni.
“Te posjete doprinose povećanju svijesti o važnosti očuvanja prirode i biološke raznovrsnosti. Posebno smo otvoreni za mlađe generacije, jer djeca do 15 godina imaju priliku da posjete baštu besplatno. Ta inicijativa ima za cilj da podstakne edukaciju i interesovanje kod mladih ljudi za prirodnu sredinu. Promocija tog jedinstvenog prirodnog blaga je od suštinskog značaja kako bismo privukli još veći broj posjetilaca i omogućili im da se upuste u svijet autohtonih biljnih vrsta. Kroz naše napore u promociji, nadamo se da ćemo nastaviti da privlačimo ljude iz različitih djelova Crne Gore i šire”.
Iz tog preduzeća, ipak, nijesu odgovorili koje konkretne aktivnosti su kratkoročno i dugoročno planirane vezano za spomenik prirode. Ostaje nejasno i da li će i kada biti angažovan adekvatan stručni kadar.
Impresivna biografija Danijela Vinceka
Vincek je rođen 7. juna 1926. u Zagrebu, gdje je maturirao realnu gimnaziju 1946. U toku Drugog svjetskog rata bio je omladinski aktivista i ilegalac, a od novembra 1944. do aprila 1945. borac u Zagorskom odredu NOB-a. Prekida započete studije biologije odlukom CK KPJ i usmjerava se na spoljnu trgovinu. Nakon diplomiranja na Spoljnoj trgovini u Beogradu, radio je u Jugoelektru, Industrijaimportu (preseljava se u Titograd 1960), Pamučnom kombinatu, Servisimportu, i konačno u Generalexportu Beograd – filijala Titograd od 1977. do 1988.
Njegov život u Kolašinu obilježio je i ekološki aktivizam, a Botanička bašta je bila njegova “naučno-istraživačko-publicistiška ‘radionica’”.
Vincek je koautor brojnih izadanja iz oblasti botanike i planinarstva. Bio je i planinar, pa, kako se može pročitati u njegovoj biografiji, gotovo da ne postoji planinski vrh u Crnoj Gori koji nije osvojio. Osvajao je i planinske vrhove na prostoru ex Jugoslavije, ali i one u svijetu. Govorio je njemački, italijanski, ruski, francuski i engleski jezik… Znao je latinski i više slovenskih jezika. U njegovu čast proglašena je i biljka sa Prokletija Alchemilla vincekii Plocek.
Pored brojnih stručnih priloga, članaka, feljtona i edukativnih emisija, Vincek je sa saradnicima napisao i objavio knjige. Između ostalih, sa Pulevićem ”Crna Gora vrata Balkana – Putopisi i zapisi evropskih botaničara”, te “Crnogorske planine – Putopisi i zapisi”, koje je preveo i pripremio sa Pulevićem i Vasilijem Buškovićem, kao i vodič za planinare “Planine Crne Gore” u koautorstvu sa Mijom Kovačevićem i Ratkom Popovićem. Umro je u Kolašinu 8. svgusta 2021. godine.
Centri istraživanja i edukacije
Botaničke bašte jedinstvena su kreacija čovjeka, i predstavljaju prostor gdje su na jednom mjestu prikazani i očuvani primjerci stotina biljnih vrsta koje, u suprotnom, možemo pronaći u različitim ekosistemima i predjelima države i svijeta, a od kojih su mnoge ugrožene, endemske i/ili jako stare – reliktne vrste.
Botaničke bašte predstavljaju centre istraživanja botanike i srodnih naučnih disciplina, ali i centre edukacije građana, rekreacije, inspiracije. Pored toga, botaničke bašte često su i baze u kojima čovjek čuva sjemenski i drugi biljni materijal, koji je od izuzetne važnosti u današnjem periodu istorije, kada se, pod uticajem čovjeka, priroda suočava sa brojnim izazovima, pa je gubljenje vrsta i njihovih staništa ubrzano, a potreba za sakupljanjem znanja, materijala i iskustava velika, u cilju dizajniranja strategija za ublažavanje negativnih uticaja, prilagođavanja na promjene i oporavka naših prirodnih ekosistema. Oko trećina svjetske flore vaskularnih biljaka suočava se sa prijetnjom od izumiranja.
Botaničke bašte u svijetu ponos su država i gradova u kojima se nalaze. Ulaganjem u botaničke bašte ne ulažemo samo u znanje stručnog kadra i u našu sposobnost da se suočimo sa klimatskom i drugim krizama, već i u edukaciju građana, u prostor gdje svako može doći da se opusti i poveže sa prirodom, to jest u zeleno blago koje treba da bude strogo i pažljivo čuvano i njegovano.
Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta “Ekološke mreže – ključ razvoja na temeljima očuvane prirode”, koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa “OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.
