Požar ostavlja prazan prostor, a ljudi postaju nemirni i zbunjeni. Šume koje su se formirale stotinama godina nestaju za nekoliko sati. Ono što prvo vidimo je da nakon požara sve izgleda drugačije. Izgorela su stabla, ali i sve životinje koje nijesu mogle da pobjegnu. Ako prve jake kiše ne odnesu zemlju, jer korijenje drveća više ne može dugo da drži tlo, život će brzo krenuti da se budi i imaćemo nove šume za sedamdesetak godina. Ako jake kiše odnesu zemlju proći će i preko 200 godina do formiranja novih šuma.
Sam po sebi, požar je jedna vrsta katastrofe. Kada se požar desi u prirodi, on se preslikava na čovjeka, pa kao rezultat imamo društvenu, ekološku i ekonomsku katastrofu.
U Crnoj Gori posljednjih godina povećava se površina teritorije koja strada u požarima. Stotine kvadratnih kilometara šume nam izgore skoro svake godine!
Samo prošle godine opožareno je oko 400 km2 prostora, što ogovara površini opštine Žabljak!
Gubici koji nastaju u šumskim požarim po pojedinim naučnim procjenama iznose oko 20.000 € po jednom hektaru. Ipak, Crna Gora nema ni ljudske resurse niti osnovnu opremu za spriječavanje i suzbijanje požara. Situaciju komplikuje loša saradnja između vatrogasnih jedinica, Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave za šume.
Ovaj film govori o šumi, njenom životu, o njenom korisniku čovjeku kojeg šuma hrani i brani, a koji o njoj ne brine i dopušta joj da izgori u vatri koju je najčešće sam zapalio.
U filmu ćete upoznati i crnogorski sistem odbrane od požara, ali i rješenja koja moramo primijeniti sad i odmah ako želimo da spriječimo katastrofu.
Film je nastao u saradnji između Crnogorskog društva ekologa, Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore i DOK Produkcije.