Ljepota je što gledate život u oči

**Prenosimo vam intervju koji smo pripremili za kampanju ,,I ja sam sa vama” o biodiverzitetu CG koji vodi EU u Crnoj Gori. Intervju je pripremio naš herpetolog Vuk Iković

Kako si odlučio da se baviš izučavanjem vodozemaca i gmizavaca? Zašto si odabrao baš te vrste?

To su vrste koje su vrlo korisne za čovjeka, a u narodu nijesu atraktivne, čak su i omražene. Pri tome, u Crnoj Gori nedostaju istraživanja vodozemaca i gmizavaca i njihovih staništa. Možda su sova, vjeverica ili delfin prijatniji oku čovjeka, izgledaju mu toplije i ljupkije, ali značaj jedne populacije zmija ili žaba ima ništa manju ulogu u prirodi nego ostale vrste oko nas. Zato u želji da ukažem na njihove usluge, započeo sam lokalna istraživanja ovih vrsta. Kada bolje upoznate zmije i žabe shvatite da prisustvo žaba u vašem vinogradu smanjuje broj tretiranja vinograda zbog gljivičniih oboljenja. Shvatite da se zmije primarno hrane glodarima, koji često prenose zarazne bolesti i da se od otrova poskoka i šarke pravi veliki broj ljekova za povišeni krvni pritisak i šećerne bolesti.

Šta najviše voliš u svom poslu? 

Kada upoznate ulogu jedne životinje u ekosistemu, onda shvatite na koji način ta vrsta doprinosi kvalitetu života čovjeka. Druge pogodnosti su kada posmatrate kako se jedna vrsta prilagođava naglim promjenama. Na primjer, kako se ponašaju vodene kornjače kada im isušite močvaru tj. mjesto gdje žive i gdje se hrane. Čovjek je dio prirode, zato se najprije odmorimo kada smo u šumi ili u vodi ili u vodi oko koje je šuma. Dok pratite životinje tj. prirodu, zaboravite na problem koji je ostao u kancelariji. I dok ste na distanci od kancelarije, drugačije doživljavate radne zadatke i ne polazite od problema da bi ste ga riješili, već od cilja koji želite postići. Vidite nešto što piše u knjizi, a vidite i neke stvari koje je teško opisati. Nešto što se dešava samo pred vašim očima. Ljepota je što gledate život u oči. Vidite prirodne procese, kako raste i nestaje jedna rijeka, kako ptica bira hrast sa kojeg će mladunci prvi put poletjeti. Tada shvatite da svi možemo korisiti ovaj prostor ukoliko poštujemo osnovne potrebe jedni drugih.

Kako izgleda istraživanje vodozemaca i gmizavaca na terenu? Opiši nam jedan svoj radni dan.

Ljeto je. Prije tri dana sam u rijekama i potocima od Herceg Novog do Budve postavio 212 klopki za vodene kornjače. Treba da odredim koliko kornjača tamo živi i da li ih nešto muči. Ustajem u 5h da bih, dok je svježe, podigao klopke i odnio ih u hlad starog hrasta. Tamo ću brojati i mjeriti kornjače. Danas mi pomaže Jelena. Treba da je probudim, a ona tako slatko spava. Koristim ribarske čizme. Tako mogu brže da se krećem kroz vodu. Gdje nema naselja, rijeka je čista, obrasla je šumom lovora i vrbe. Ulazim u dio toka gdje počinje naselje. Povremeno se spotaknem preko neke stare gume ili šporeta koji je postao mjesto za sakrivanje kornjača. U blizini je jedna štala iz koje je ispuštena otpadna voda sa mokraćom i đubrivom u rijeku. Moram da zagazim da bih izvukao klopke, jer ako ostanu u vodi, kornjače će se ugušiti.

U tom trenutku prilazi mještanin.

,,,Što radite?” pita znatiželjno.

,,Istražujemo kornjače.”

,,A koja se škola uči za to?

,,Biologija.”

,,Pa, je li to fakultet?”

,,Jeste.”

,,Isto tebi nije lako. Lakše je meni sa kravama, nego tebi sa kornjačama. 

Izvukli smo klopke. U njih su, osim kornjača, ušli i rakovi, ribe, vodene zmije i žabe. U jednoj je bilo i malo pače. Malo su se stresirali, ali sada su ponovo na sigurnom. Kornjače su u hladu, kreće markiranje, svaka kornjača dobija svoj broj. Za svaku je urađen sistematski pregled (dužina, širina, visina, težina…) i fotografisane su. Sada mogu da se vrate u vodu. Već je podne. Treba izvući drugu turu klopki. Moramo proći kroz tršćak. Na otvorenom je 40 stepeni celzijusa. Voda koja je prije 4 mjeseca imala 5 stepeni, sad ima 26 stepeni celzijusa. Moramo da nosimo duge rukave jer oštar list trske grebe kožu i izaziva peckanje. Za danas nam je ostala još Jaška rijeka. Ona se uliva na plažu Jaz. Odlična prilika da se bućnemo u more i nastavljamo sa hvatanjem kornjača. Za ovu rijeku koristimo čamac, jer je voda duboka preko 2 metra. Naišli smo na mreže koje su postavili krivolovci. U njima se zaglavilo 5 kornjača. Dvije nijesu uspjele da se izbave, ugušile su se. Bilježimo i takve situacije. Kad se vratimo sa terena informisaćemo o tome inspekciju. Dan je na izmaku, već je oko 8 sati, ali smo uhvatili i izmjerili oko 100 kornjača. Vraćamo se u smještaj i pakujemo opremu za sjutra.

Koliko godišnje provodiš dana na terenu

Najčešće sam na terenu od 30 do 70 dana godišnje. Tereni služe da bi znali u kakvom je stanju priroda, odnosno, jedan ekosistem i da li će izgradnja jednog projekta uticati negativno na rijeku ili šumu. Možemo pročitati desetine knjiga o zmijama, ako ih ne posjetimo i vidimo kako žive i suočavaju se sa vremenskim prilikama i raznim antropogenim pritiscima, nećemo imati jasnu sliku šta se dešava u stvarnosti.

Kakva je metodologija – pratite vrste na određenoj teritoriji, fotografišete, prikupljate informacije i onda ih obrađujete? Možete li nam detaljnije predstaviti taj proces? 

Cilj istraživanja definiše način istraživanja. Objektivan rezultat traži sistematizovano prikupljanje tačno određenih podataka. Ako želite da znate koliko ima kornjača u jednoj rijeci, onda treba što više klopki postaviti na mjestima gdje kornjače najčešće prolaze. Da bi znali kako na njih utiče eksploatacija pijeska, odlaganje otpada, izgradnja naselja, onda se bilježe sve vidljive promjene na terenu i upoređuje situacija gdje je čovjek prisutan sa situacijom gdje nije prisutan.

Šta koristite od instrumenata tokom istraživanja na terenu?

Ukoliko istražujemo kornjače, koristimo klopke tj. mreže za hvatanje kornjača. Potreban je i mamac da bi kornjače u što većem broju ušle u klopku. Kao mamac se obično koristi viršla ili džigerica. Prazne plastične flaše su dio klopke. Njih pokupimo iz kontejnera. Flaše održavaju klopku dijelom iznad vode i tako kornjače uvijek imaju dovoljno kiseonika. Zatim nonijus za mjerenje veličine tijela, termometar za mjerenje temperature vode, vagu za mjerenje težine kornjača. Fotoaparat, uređaj ili aplikaciju za geografsko pozicioniranje uhvaćenih kornjača i bilježenje zagađenja na terenu. Potrebne su i ribarske čizme, odjeća za zaštitu od sunca – košulja dugih rukava i šešir, čamac i vozilo u kojem će sve ovo biti spakovano.

Da Ii je tvoj posao uzbudljiv?

Pojedine vrste ne napuštaju svoje skrovište po vjetru, kiši ili jakom suncu. Treba da se poklopi dosta faktora, pa da nađete šargana na Sinjajevini ili crnog daždevnjaka na Prokletijama. Na staništu šargana treba da budete najkasnije u trenutku izlaska sunca. Jedna opcija je da spavate na tom staništu u šatoru, a druga da krenete na teren najkasnije u 4h ujutru. Ponekad isti lokalitet obiđete po nekoliko puta i ne nađete ništa. To može da demotiviše terenskog radnika. Uz sve to, morate biti prilično fizički spremni i otporni na visoke i niske temperature, hladne vjetrove i ljetnje pljuskove. Ipak, sve to čini terenski rad uzbudljivim. S druge strane, kada vidite iživljavanje pojedinaca nad prirodom, prekopavanje rijeka, sječe šume, otpad, to umori čovjeka, jer gleda ožiljke prirode koji ne zarastaju.

Scroll to Top